SIA
Suvremeni tehnokratski diskursi, uključujući one vezane uz migracijsku ili humanitarnu industriju, zasićeni su kraticama ili preciznije pokratama, pa tako i kraticama za različite skupine ljudi – od TA za tražitelje azila u hrvatskom do POM za People on the Move u engleskom jeziku. Slično kratici OTM za Other than Mexicans kojom se koristi američka granična policija (De León 2015: 109), u razdoblju balkanskog koridora se u formalnoj i neformalnoj komunikaciji za državljane Sirije, Iraka i Afganistana koristila kratica SIA. Ta kratica ulazi u upotrebu u studenom 2015. godine zajedno s profilacijom i razdvajanjem na one kojima se dozvoljavao nastavak kretanja koridorom – primarno državljane Sirije, Iraka i Afganistana, odnosno rječnikom kratica SIA – i ostale, za koje se koristila kratica ne-SIA ili non-SIA, a koji su isključivani iz koridora i/ili kontrakoridorom vraćani u prethodnu državu. Profilacija u koridoru je s vremenom postajala sve rigoroznijom te je zabrana nastavka kretanja postupno zahvaćala sve veći broj osoba da bi se neposredno prije potpunog zatvaranja kretanja koridorom u ožujku 2016. godine službeno odnosila i na osobe iz Afganistana.
Prvi aktivistički izvještaji o pušbekovima u koridoru naglašavali su da su profilacija i razlikovanje između SIA i ne-SIA izbjeglica protivni međunarodnom izbjegličkom pravu prema kojem se zahtjevi za međunarodnom zaštitom trebaju razmatrati individualno i neovisno o tome iz koje zemlje dolaze tražitelji azila. Podjelom na osobe koje dolaze iz SIA i ne-SIA zemalja u koridoru je, nasuprot tomu, ustanovljena podjela na prave i lažne, legitimne i nelegitimne migrante i izbjeglice. Zbog te su se podjele neki od onih koji su, primjerice, dolazili iz Irana predstavljali kao državljani Afganistana u nadi da će na taj način moći nastaviti kretanje koridorom (v. mobilna zajednička dobra i aproprijacija).
Podjela na SIA i ne-SIA nije se, kako bi se možda očekivalo, vodila primarno humanitarnim razlozima, nego je prije svega pratila logiku brojeva. U koridor se pripuštalo najbrojnije skupine (one koji su dolazili iz Sirije, Iraka i Afganistana) da bi se ostale moglo lakše izdvojiti i bez većih nemira isključiti. Izbjeglicama iz Eritreje se, primjerice, kako je upozorio Bernd Kasparek (2016), nije dozvoljavao prolazak i zahtjev za međunarodnom zaštitom, iako je tada stopa odobrenja njihovih zahtjeva za azil u državama članicama Europske unije bila iznimno visoka te je u nekima od njih prelazila 75%, što je kasnije prepoznato i na razini prioritetnih skupina programa preseljenja koji je aktiviran nakon zatvaranja koridora.
Nakon što se profilacija u koridoru sve intenzivnije počela provoditi i putem kapciozno isključujućih pitanja, razlikovanje između SIA i ne-SIA u nekim se tranzitnim kampovima i prostorno materijaliziralo. Izbjeglice su tako u prihvatnom šatoru u kampu u Dobovi krajem veljače 2016. godine bili ogradama odijeljeni prema državama porijekla, što je imalo i svoju operativnu ulogu budući da ih se u postupak registracije upućivalo slijedom prostornog rasporeda u prihvatnom šatoru. Prvi su na redu bili Sirijci, a zadnji "ostali", pri čemu se, kako je rastao broj onih koji su registrirani za nastavak puta, registracija zbog dnevnih kvota koje su države tada uvele sve više svodila na preludij pušbeka i učinkovit mehanizam za isključivanje iz koridora. Surovost ovog režima segregacije dodatno je podcrtana činjenicom da je manji šator u koji su smještani oni izuzeti iz daljnjeg kretanja bio smješten uz veliki šator u kojem su se nalazili oni kojima je omogućen nastavak puta. Oba su se šatora pritom nalazila tik do mjesta s kojeg su polazili autobusi kojima su oni označeni kao SIA nastavljali s kretanjem.
19. 12. 2022.
Literatura
De León, Jason. 2015. The Land of Open Graves. Living and Dying on the Migrant Trail. Oakland: University of California Press.