Povratak PDF

Aproprijacija

Ono što vlasti pejorativno imenuju kao „zloupotrebe“, primjerice, azilnog ili viznog sustava, iz perspektive autonomije migracija prepoznaje se kao aproprijacija elementa azilnog sustava (objekata za smještaj, pripadnog administrativnog statusa i dr.) ili viza za zapošljavanje ili studiranje stranaca za potrebe realizacije kretanja. Osim o aproprijaciji prostora i prijevoznih sredstava, primjerice javnih ili napuštenih površina i objekata, planinskih i šumskih puteva, ili sustava zaštite, već spomenutog azilnog sustava ili koncepata poput ranjivosti i instituta braka, rada i slično, možemo govoriti i o aproprijaciji sredstava kontrole migracija.

Stephan Scheel (2019) detaljno je teorijski razradio pojam aproprijacije, etnografski ga fiksirajući uz utjelovljene prakse aproprijacije viznog sistema i njemu pripadnih tehnoloških rješenja i okvira. Prakse aproprijacije, smatra Scheel (2019: 92-96 et passim), nastaju istodobno u reakciji i u osloncu na sustave kontrole i sigurnosni aparatus općenito. U reakciji, jer sigurnosni aparatus ograničavajući mobilnost potencira prakse koje mu oponiraju, ali i u osloncu, jer taj aparatus zbog svoje heterogenosti i kompleksnosti ovisi upravo o djelovanju onih čijom mobilnošću nastoji upravljati. Oni, što je još važnije, njegovu heterogenost i kompleksnost mogu iskoristi u svoju korist i migrirati unatoč tome što je to upravo ono što im se njime nastoji uskratiti. Drugim riječima, aproprijacija je neodvojivo isprepletena s kontrolom migracija te podrazumijeva potajno, što neprimjetnije prekodiranje sredstva i praksi kontrole kroz prividno pristajanje na suradnju. Kao takva ona je nužno ambivalentna. Dodatno, ona je i politička, jer izravno preispituje učinkovitost i legitimitet institucionaliziranih oblika vlasti.

Aproprijacija i  mobilna zajednička dobra u središtu su i suvremenih književnih reprezentacija migracija, osobito kada se radi o tekstovima koji kritiku represivnog režima kontrole migracija i praksi poput detencije i deportacije oblikuju kroz ironiju i sarkazam kao u romanima Dvije deke, tri plahte Rodaana Al Galidija (2016) ili Prava krv Francesce Melandri (2017).

19. 12. 2022.

Literatura

Papadopoulos, Dimitris i Vassilis S. Tsianos. 2013. „After Citizenship. Autonomy of Migration, Organisational Ontology and Mobile Commons“. Citizenship Studies 17/2: 178-196.

Scheel, Stephan. 2019. Autonomy of Migration? Appropriating Mobility within Biometric Border Regimes. London i New York: Routledge.

 

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.