Karte pušbekova
U travnju 2024. godine, kada sam postavila svoju istraživačku stanicu ispred kampova Lipa i Borići, moje je prisustvo izazvalo reakcije. Identificirali su me kao autoricu specijaliziranu za granična pitanja. Ljudi smješteni u tim kampovima dolazili su mi kako bi mi pričali o svom gejmu, svojoj igri. Iz njihovih brojnih svjedočanstava iskristalizirala se jedna jedina rečenica: "Hrvatska policija: problem!"
Stanovnici Bihaća nalaze se u poziciji da mogu jasno vidjeti represivne prakse hrvatske policije. Među njima su pogotovo taksisti koje se redovito kontaktira nakon pušbeka kako bi ljude pokupili s mjesta s kojeg su nezakonito i prisilno vraćeni s granice (obično se radi o izoliranim područjima u šumama i planinama) te ih prebacili do kampa Lipa što potvrđuje jedan od vozača koje sam upoznala u Lipi:
Pomažemo im radi novca ali im ipak pomažemo. Imaju velikih problema kada prelaze granicu. Hrvatska policija ih tuče, oduzima im novac i mobitele i na njih pušta pse. Vidio sam to nasilje vlastitim očima.
Od dvadeset i četiri osobe u pokretu koje sam upoznala, dvadeset i troje je već pokušalo prijeći u Hrvatsku. Većina broji pet ili šest neuspjelih pokušaja, a jedna osoba granicu je pokušala prijeći 26 puta. U trenutku prisilnog vraćanja nitko od njih nije dobio kopiju ikakvih dokumenata. To se dogodilo ljudima kojima su u ovom istraživanju, radi postizanja anonimnosti, dodijeljena nasumično odabrana slova: H*, R*, T* ili U* a kojima nikada prilikom vraćanja s granice (refoulement) nije predočen niti jedan dokument. To je slučaj i s B*-om koji je rekao da je “potpisao mnogo dokumenata a da ih nije uopće mogao razumjeti jer su bili na hrvatskom”.
Razlog je jednostavan: većina ovakvih deportacija provodi se nezakonito; odvija se čak i izvan okvira razvijenih tijekom posljednjih dvadeset godina s ciljem organizacije deportacija iz zemlje kao što su primjerice sporazumi o readmisiji. Ti su sporazumi sve češći jer na njima inzistiraju institucije Europske unije kako bi osobu što brže mogle odstraniti i vratiti u državu u kojoj je samo kratko boravila ili kroz koju je prolazila.
Pravi razlog koji se krije iza potpisivanja sporazuma o ponovnom prihvatu je omogućiti protjerivanja iz države članice EU-a u balkansku državu koja nije članica EU-a (njihovih državljana ili državljana trećih zemalja); štoviše, ponovni prihvati su bilateralni sporazumi koji omogućuju ubrzano udaljenje iz države u državu. Osim toga, model koji se promiče u praćenju zahtjeva za članstvom u EU potiče balkanske države da potpišu sporazume o readmisiji s trećim državama iz kojih potječu mnogi migranti. Bosna i Hercegovina sklopila je, primjerice, s Pakistanom sporazum o readmisiji u studenom 2020. godine, a koji je na snazi od srpnja 2021.
No proces readmisije odvija se uz minimalnu proceduralnu transparentnost. On obuhvaća primitak pisane odluke s obrazloženjem razloga deportacije, informiranje o pravima kao i to da je spomenuta odluka razumljiva i na poznatom jeziku.
Dodatno, deportacijama (za koje znamo) otvoreno se krši Europska konvencija o ljudskim pravima (koja zabranjuje kolektivne deportacije) kao i Ženevska konvencija o statusu izbjeglica iz 1951., a koja bi sama po sebi trebala jamčiti načelo non-refoulement. Prema ovom načelu, državama je zabranjeno vraćanje osoba u zemlju u kojoj su njegov ili njezin život ili sloboda ozbiljno ugroženi – tj. ako je pojedinac u opasnosti od progona, mučenja ili ponižavajućeg postupanja na temelju rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj grupi ili po političkoj osnovi. Non-refoulement znači da se svi zahtjevi za azilom moraju registrirati i da osoba koja je podnijela zahtjev mora imati zaštitu dok se on ne prouči.
Ovaj tekst je utkan u pravnu stečevinu Europske unije (acquis communitaire) i sekundarno zakonodavstvo o azilu kojih se moraju pridržavati kako institucije EU tako i države članice. No bez obzira na to, zahtjevi za azilom iskazani u hrvatskim graničnim područjima ne uzimaju se u obzir, što potvrđuju sva svjedočanstva. Ljudi koji traže zaštitu su ovoga itekako svjesni a mnogi su to i iskusili iz prve ruke prilikom vlastitog prisilnog vraćanja. Cilj gejma nije samo ući na hrvatski teritorij nego i domoći se glavnog grada Zagreba u kojem trenutne prakse navodno više poštuju pravo na azil.
Mladi Sirijac B* koji je upravo vraćen u Bihać, unatoč zahtjevu za azil upućenom hrvatskoj policiji izrazio se jednostavnim riječima: “čudna igra, potpuno luda igra”. Kada smo se upoznali bio je zapanjen time da jedna institucija može djelovati tako otvoreno nezakonito na europskom tlu.
Riječ koja je postala uobičajena za opis sve učestalijih prisilnih vraćanja izvan okvira zakona je pušbek. Prema Border Violence Monitoring Network (BVMN), aktivnim na Balkanu, riječ se proširila nakon masovnih nezakonitih vraćanja migranata iz Hrvatske i Mađarske u Srbiju od 2016. godine nadalje, nakon što je zatvoren balkanski koridor (Bužinkić i Hameršak 2018; Dujmovic 2016). U širem smislu, pušbek se prakticira u svim lančanim prisilnim vraćanjima (tzv. lančani pušbekovi), od Austrije do južnog Balkana, što od 2021. godine dokumentira inicijativa Push Back Alarm Austria. Nezakonita prisilna vraćanja primjećuju se i duž unutarnjih granica Schengenskog prostora: u Francuskoj, Association nationale d'assistance aux frontières pour les étrangers (Anafé) objavljuje brojne izvještaje na tu temu. Na granici između Francuske i Italije takva stalna praksa dovela je i do odluke Europskog suda 21. rujna 2023. godine. Odluka Europskog suda potvrđena je odlukom Francuskog državnog vijeća 2. veljače 2024. o izvršenju postupka prisilnog vraćanja u Italiju. Nakon toga uslijedila je i okvirna odluka koju je objavio francuski ombudsman 25. travnja 2024 koja je dovela do dvogodišnje istrage na francusko-talijanskoj granici. Za više informacijama o ovim odlukama vidi mrežni tečaj obuke koji organizira Anafé.
Nužna posljedica pušbeka je izljev nasilja koje je omogućeno odsustvom prava. Postoje nebrojeni izvještaji istraživača (Robert 2021), udruga (No Name Kitchen 2023; Amnesty International 2024) i institucija poput Ujedinjenih naroda koji su dokumentirali policijsko nasilje u državama Balkana, pogotovo od 2016. i zatvaranja službenog balkanskog koridora. Do sada je prikupljeno na tisuće priča, a one koje je prikupila mreža BVMN mogu se pronaći u mrežnoj bazi podataka i knjizi pod nazivom Black Book of Pushbacks u otvorenom pristupu koja predstavlja uistinu mukotrpan pothvat da se rekonstruira slijed događaja i njihov razmjer.
Prva Black Book of Pushbacks, objavljena 2020. godine, navodi 12 000 slučajeva nasilja prikazanih na 1 500 stranica; drugo izdanje, objavljeno dvije godine kasnije, 2022. godine, navodi 25 000 slučajeva na 3 000 stranica opisa (više nego dvostruko). Donja mapa smješta činove nasilja u konkretne prostore i nastoji pokazati da se iza brojeva radi o osobama koje su na vlastitoj koži svjedočile nasilju. Njihovi identiteti anonimizirani su crtežima.
Podaci za Italiju i Sloveniju nisu uključeni u ovu mapu ali treba napomenuti da je nasilje zabilježeno i tamo. Zabilježeni slučaj nasilja najvjerojatnije će se ticati iste osobe ako je ta osoba zlostavljana tijekom prisilnog vraćanja (u više navrata). Ova mapa je prvi put objavljena u atlasu Migregroupe (2022).
Detaljna svjedočenja koja je BVMN prikupio služeći se preciznom metodologijom, govore o raznim vrstama nasilja: uvredama, mlaćenjima, pretrpljenim udarcima i ozljedama, krađi, oduzimanju i uništavanju imovine, napadima pasa, prijetnjama oružjem, sakaćenjima. Neke od praksi su prilično osebujne; zastrašivanje, ponižavanje (kao što je označavanje ljudi znakom križa crvene boje na glavi) ili prisilno svlačenje. Ljude se također izlaže opasnosti prisiljavajući ih da plivaju prema otvorenom moru ili u ledenim rijekmama.
Među svjedočanstvima su čak i optužbe za silovanje i mučenje o kojima je, među ostalima, izvještavao Amnesty International. Ova izvješća su uzeta u obzir pri donošenju sudskih presuda. Sud u Rimu je, primjerice, u siječnju 2021. godine, donio presudu u korist tužitelja koji je bio podvrgnut nezakonitom, lančanom prisilnom vraćanju s granice na potezu između Italije, Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine i to na temelju svjedočanstva koje je dao mreži BVMN i izvještaja talijanske nevladine udruge ASGI koji detaljno prikazuju vrstu nasilja koju je počinila hrvatska policija. Osim toga BVMN monitorira sudske sporove koji se tiču prisilnog vraćanja. Ovakav rad volontera civilnog društva, u nedostatku bilo kakvih istraga javnih vlasti, postao je nužan za dokumentiranje činjenica.
10. 11. 2025.
Tekst je preuzet iz serije istraživačkih članaka „Ako si na krivoj obali, rijeke su smrtonosne“ koji su prethodno objavljeni na portalima Mediapart, Le Courrier des Balkans, visioncarto.net i Migreurop. Ti su članci nastali na temelju terenskih istraživanja u proljeće 2024. godine u nekoliko zemalja: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Tekst je poslan svim sugovornicima, a oni su, kako bi se sačuvala njihova anonimnost, uz njihov pristanak imenovani nasumično dodijeljenim slovima.
Autorica želi zahvaliti osobama u bijegu koje je srela na putovanjima tim zemljama i duž njihovih rijeka, ljudima iz kolektiva, udruga, sveučilišta i institucija s kojima je razgovarala, kao i Louisu Fernieru, Romainu Koselleku, Evi Ottavy, Elsi Putelat i Marijani Hameršak na njihovim neprocjenjivim doprinosima prije i tijekom ovog terena.
Literatura
Bacon, Lucie. 2022. “La fabrique du parcours migratoire sur la route des Balkans. Co-construction des récits et écritures (carto)graphiques”. Doktorska disertacija, Université de Poitiers.
Bužinkić, Emina i Marijana Hameršak, ur. 2017. Kamp, koridor, granica. Studije izbjeglištva u suvremenom hrvatskom kontekstu. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za mirovne studije, Fakultet političkih znanosti – Centar za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija.
Dujmovic, Morgane. 2016. “Balkans, du corridor au cul-de-sac”. Plein droit 111/4: 23-26.
Dujmovic, Morgane. 2019. “Une géographie sociale critique du contrôle migratoire en Croatie : ancrages et mirages d'un dispositif” (A Social and Critical Geography of Migration Control in Croatia). PhD thesis, Aix-Marseille Univ.
Migreurop, Casella Colombeau Sara, ur. 2022. Atlas des migrations dans le monde. Libertés de circulation, frontières, inégalités. 4th edition. Paris: Armand Colin.
Robert, Harold. 2021. "Frontières. Le "game" des exilé·es, mythe de Sisyphe contemporain". Visionscarto.net.