Gejm
Pojam gejma se na balkanskoj ruti rabi posljednjih nekoliko godina, u periodu nakon zatvaranja koridora koji je privremeno zamijenio dotadašnje kriminalizirane i opasne pojedinačne prelaske granica, a čijim su se zatvaranjem iregularizirani prelasci nanovo kriminalizirali. Ta je kriminalizacija, zajedno sa sve snažnijom sekuritizacijom kao i nasiljem prema izbjeglicama na granicama, zasigurno usko povezana s nastankom gejma i kao prakse i kao pojma, odnosno s percepcijom prelaska granice kao gejma – ponavljajuće „igre“ s barijerama i teškoćama koje treba nadvladati te levelima ili razinama koje u toj igri treba proći.
Termin gejm – koji ovdje, preuzimajući englesku riječ game zbog njezine recentne udomaćenosti i u našim jezicima, pišemo u fonetskom obliku – koriste podjednako izbjeglice, volonteri i radnici neformalnih lokalnih i međunarodnih humanitarnih organizacija, kao i krijumčari. Danas se taj neformalni termin, čiju povijest preuzimanja iz konteksta koji nije migracijski, koliko god ona recentna bila, nije lako precizno utvrditi, udomaćio i u vokabularu humanitarnih organizacija, lokalnih vlasti na područjima gdje su smješteni izbjeglički kampovi te novinara koji se bave iregulariziranim migracijama na području Balkana.
Asif, mladić iz Pakistana s kojim smo razgovarali u proljeće 2022. godine u Bihaću, opisao je što za njega znači gejm:
Za druge je jako teško, ali za nas – to je poput igre. Kada netko igra neku igru, on će ili pobijediti ili izgubiti – neki dođu do Italije, ali mi uvijek izgubimo. Ako netko igra igru na mobitelu i uvijek gubi, neće izbrisati aplikaciju, nego će svejedno uvijek ispočetka pokušati pobijediti, uvijek pokušati pobijediti. Tako i mi – ne želimo se vratiti u Pakistan – želimo pobijediti i jednog dana i hoćemo.
Suvremena gejmifikacija ili igrifikacija iregulariziranih migracija, na koju upućuje upotreba riječi gejm za pokušaje i prelaske granica, donekle se naslanja na sociološko značenje gejmifikacije koja se s jedne strane odnosi na namjerno i svjesno korištenje elemenata igre u neigrajućem kontekstu, a s druge na činjenicu da sama „stvarnost postaje sve igrivija“ te kao takva omogućuje stjecanje različitih vještina poput onih vezanih uz rješavanje problema ili organizaciju, zatim razvijanje motivacije i posvećenosti cilju, kao i „kreativnost; razigranost; angažman; i ukupni pozitivni rast i sreću“ (Hamari 2019). Iako u potpuno drukčijem kontekstu, u kojemu bi bilo ne samo teško nego i krajnje cinično govoriti o ukupnom pozitivnom rastu i sreći, neki od elemenata gejmifikacije, odnosno pozitivnog i namjernog dodavanja elemenata igre u svakodnevnicu ne bi li se potaklo sudjelovanje i pozitivna kognitivna promjena ili promjena u ponašanju (Hamari 2019), svakako su važni za razumijevanje gejma kao ilegaliziranog prelaska granica na balkanskoj ruti. U tom bi se smislu na upotrebu riječi gejm moglo gledati kao na upotrebu zavodljivog eufemizma koji potiče na sudjelovanje u opasnome poduhvatu ali je također i vid krijumčarske manipulacije koja opasni prelazak preko granica predstavlja kao gejm. U svakome slučaju, dok se za dio ljudi u pokretu ovdje radi o riječi koja označava pokušaj (opasnog i zahtjevnog) prelaska granice ali nije vezana uz dodane, igraće ili gejmerske, konotacije, za dio ljudi ona ima i takva značenja te bi se vjerojatno mogla tumačiti i kao oblik svjesnog pojmovnog i drugog olakšavanja teške i po život opasne migracije (usp. Augustová 2021: 203).
Igračkim jezikom, za mnoge je ljude u pokretu ulazak u Europu moguć jedino ilegalno, u ovom slučaju preko balkanskih zemalja, za što su potrebne strategija i taktika u nadmudrivanju tehnološki daleko nadmoćnijeg protuigrača, a rezultat je nepredvidiv do samog kraja. Osim toga, ljudi u pokretu su pozicionirani i kao potencijalna ljudska lovina, što je još jedna asocijacija na igru, koju hvataju službenici granične policije, a u pojedinim slučajevima i samoorganizirane protumigrantske skupine poput štajerske varde u Sloveniji, graničnih patrola u Bugarskoj ili narodnih patrola u Srbiji. Iako asimetričnost odnosa moći između izbjeglica i raznih nacionalnih policijskih snaga (s kojima se susreću na putu) zrcali asimetričnost raspodjele moći između globalnog sjevera i juga, iz perspektive ljudi osuđenih na gejm – ona je naturalizirana kao jedna od mnogih karakteristika ove nadrealne igre.
Naturalizacija je vidljiva iz razgovora sa Zijom, Afganistancem s kojim smo razgovarali početkom 2021. godine za vrijeme njegovog boravka u bosansko-hercegovačkom migrantskom kampu Lipa: „Nikada nećemo odustati. Nastavit ćemo – to je naš put. Jednom ćemo uspjeti, a kad dođemo u Italiju – tamo će biti bolje. Ovo je sezona gejminga (engl. gaming season). Oni [policija] rade svoj posao, ali mi imamo svoj način“. Razgovori s mnogim sugovornicima u sličnoj poziciji kao i Zia ostavljaju dojam da, gledano iz perspektive ljudi u pokretu, rezultat igre ne ovisi toliko o ne/probojnosti samih granica ili o kompetencijama igrača, koliko o logici višeg reda. Razgovori o budućem gejmu i dolasku na željenu destinaciju često se zaključuju s „inšallah“, „ako bog da“.
Claudio Minca i Jessica Collins konceptualiziraju pak gejm kao „prostornu taktiku“ koja se temelji „na specifičnoj neformalnoj geografiji sastavljenoj od informacija koje putuju društvenim mrežama, od krijumčarskih mreža, improviziranih i institucionalnih izbjegličkih kampova i neformalnih ruta preko planina, rijeka i polja u regiji“ (2021). Ovo dvoje autora smatraju da pojam gejma odražava osjećaj ponosa koji migranti imaju podjednako i ako uspješno prijeđu granicu, kao i ako prežive pušbek. „Prakse povezane s igrom u konačnici otkrivaju iznimnu odlučnost izbjeglica da stvore međuprostore, nevidljive mreže i 'rupe u zidovima' koje im dopuštaju da se, usprkos teškoćama, suprotstave graničnim politikama u regiji“. U takvom nadmudrivanju između ljudi u pokretu i represivnog aparata, gejm je istodobno i izraz autonomnog upravljanja vlastitim migracijskim kretanjem (v. autonomija migracija) i „tehnika discipliniranja“ (Minca i Collins 2021) iregulariziranog kretanja iskazana surovošću samog putovanja, ali i nasiljem koji ljudi u pokretu prolaze tijekom pušbeka.
Čekanje povoljne situacije za odlazak u gejm sastavni je dio misije, kako je ona shvaćena u gejmerskoj kulturi kao „zadatak [...] koji lik ili grupa likova kojima upravlja igrač mora izvršiti da bi zaslužila nagradu“. Čekanje podrazumijeva usklađivanje parametara na mnogo razina, od prilagodbe godišnjem dobu i iščekivanja vremenske prognoze, pa do usklađivanja s krijumčarima i članovima grupe s kojom se planira polazak. Fiksna, uopćena pravila, međutim, ne postoje – radi se o neprestanoj improvizaciji i prilagođavanju lokalnim okolnostima, društvenom, vremenskom i prostornom kontekstu pojedinog gejma. S obzirom na to da se put ljudi u pokretu odvija često kroz teže prohodne pa i opasne terene (v. naoružani krajolik), planinama i kroz šume, proljeće i ljeto su, prema sugovornicima iz Asifove grupe, povoljniji za polazak radi gušćeg lišća koje omogućuje manju vidljivost. To je doba godine zasigurno povoljnije za prelaske i zbog terena koji je lakše prohodan kad nema snijega i hladnoće. Pojedine skupine migranata u gejm kreću samoorganizirano, dok druge pokušavaju prijeći granicu uz pomoć krijumčara, a neki pojedinci se odlučuju i na samostalni gejm. S obzirom na način kretanja razlikuju se i vrste gejmova, pa su se tako ustalili nazivi kao što su walk game, truck game, taxi game, train game, container game. Za razliku od navedenih izraza koji pripadaju engleskom jeziku, u razgovorima o gejmu koriste se i izrazi koji pripadaju jezicima sudionika gejma a oni ih upotrebljavaju kada o gejmu govore i na engleskom jeziku. Khod andaz je tako gejm na koji migrant ide sam, to je samoorganizacijski gejm a izraz bi u doslovnom prijevodu s urdskog značio „vlastiti stil“. Guarantee game skuplja je verzija gejma kojom krijumčar (barem nominalno) garantira dolazak na željenu lokaciju.
Pripreme za gejm usmjerene su na pribavljanje osnovne opreme za kampiranje (poput ruksaka, vreće za spavanje i prijenosnih punjača mobitela), obuće (sportskih tenisica za lakše trčanje šumom), sportske odjeće i hrane potrebne za višednevni, a ponekad i višetjedni boravak u ekstremnim vanjskim uvjetima. Oprema i hrana pribavljaju se ili humanitarnim donacijama uz pomoć lokalnih i međunarodnih promigrantskih organizacija ili se kupuju vlastitim sredstvima. I jedan i drugi način pogoduje ekonomiji mjesta iz kojeg se kreće u gejm. Da su i lokalni vlasnici dućana upoznati s pojmom gejma i nužnošću da se ljudi u pokretu za njega opreme, vidljiva je i u nazivu dućana GAME SHOP, svojedobno otvorenom u jednom od kontejnera unutar provizornog kampa Lipa. Na popisu hrane koja se kupuje za gejm (popisu koji je promjenjiv i podložan improvizaciji) nalaze se kruh, voda, slatkiši i luk (v. čebula), kao i energetska pića te kečap i majoneza koji se, kako kazuju neki od naših sugovornika, koriste zbog praktičnosti plastične ambalaže iz koje se sadržaj na kruh može istisnuti brzinski, s nogu, svugdje, pa i u šumi. Terenski uvid vezan uz ova dva prehrambena artikla nudi pojašnjenje napisa u medijima iz lipnja 2020. godine, kada je Amnesty International, na temelju uvida Danskog vijeća za izbjeglice, nakon što su to učinili i neki strani te domaći mediji, javnost izvijestio o jednom od slučajeva ekstremnog nasilja hrvatske policije nad izbjeglicama, a koje je uključivalo i mazanje kečapa, majoneze i šećera po njihovoj kosi. MUP u svojem priopćenju odbija "pomisao da bi hrvatski policajac napravio takvo nešto niti da ima motiv za to" te se pita koja bi bila simbolika mazanja ljudi kečapom, majonezom i šećerom. Ključ „zagonetke“ je upravo u tome da nema simbolike – kečap i majoneza dio su game fooda, a skromno sredstvo preživljavanja pronađeno kod izbjeglica sadističkim je činom transformirano u priručno sredstvo poniženja.
Za gejm, kao uostalom i za cijelo putovanje, iznimno je važan – uz signalizaciju na putu, skloništa, sigurne kuće i znanja o putu općenito (v. mobilna zajednička dobra) – mobitel. Multifunkcionalnost tog priručnog uređaja omogućuje navigaciju pomoću GPS tehnologije i izvanmrežnu uporabu zemljopisnih karata radi kretanja i odabira najsigurnijih ruta, za izbjegavanje prirodnih opasnosti, kao i taktičko nadmudrivanje s policijom.
U zanimljivom metodološkom postupku participativnog vizualnog bilježenja gejma, istraživačica Karolína Augustová zamolila je sugovornike da sami fotografiraju situacije i detalje koji najbolje opisuju njihovo iskustvo vezano uz gejm. Oni su na svojim fotografijama zabilježili i posljedice pušbeka, a Augustová primjećuje da su strah i zlostavljanje, zatvaranje i nasilje temeljna iskustva uhvaćena na fotografijama (2021: 208). Naša sugovornica Tamanna opisala je vlastita iskustva pušbeka, od koje je jedno bilo posebice nasilno i traumatično, kada joj slovenska policija nije htjela pomoći s ozljedom zadobivenom u gejmu, a hrvatski joj je policajac namjerno dodatno ozlijedio stopalo. Ona i njezin suprug su kroz Hrvatsku prošli uspješno tek s tridesetim gejmom. Pušbek i gejm su, kao što i ovaj primjer pokazuje, lice i naličje svakodnevice tisuća ljudi u pokretu.
Dolazak na željenu destinaciju ponekad se, na društvenim mrežama ili u privatnim porukama, označuje s game over. Međutim, za sve one koji uspiju proći gejm dolazak do finalne destinacije ujedno znači početak jedne nove, podjednako zahtjevne igre, izgradnje života u novoj sredini, ili pak početak novog kruga vraćanja i ponovnih pokušaja prelazaka odnosno novih gejmova.
29. 12. 2022.
Literatura
Augustová, Karolína. 2021. „Photovoice as a Research Tool of the 'Game' Along the 'Balkan Route'“. U Visual Methodology in Migration Studies. New Possibilities, Theoretical Implications, and Ethical Questions. Karolina Nikielska-Sekula i Amandine Desille, ur. Cham: Springer, 197-215.
Hamari, Juho. 2019. "Gamification". U The Blackwell Encyclopedia of Sociology. George Ritzer i Chris Rojek, ur. Malden etc.: John Wiley & Sons, Ltd.
Minca, Claudio i Jessica Collins. 2021. „The Game. Or, ‘the Making of Migration’ along the Balkan Route“. Political Geography 91.