Pomične ograde ili vrata
Za razliku od Slovenije, Mađarske ili Srbije, Hrvatska nije podignula ogradu, zid ili žicu na granicama sa svojim istočnim ili južnim susjedima. Jedan od razloga tome jest, navodno, odnos između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, susjedne zemlje s kojom Hrvatska dijeli najdulju granicu. Taj se odnos pak predstavlja, u premijerskom nastupu pred Europskim parlamentom, na dva suštinski različita načina, kao odnos „između prijateljskih država i naroda“ i kao odnos Hrvatske s „područjem u kojem žive Hrvati u BiH“. No, iako Hrvatska na svojim granicama nije podizala ograde ili žice, koji god razlog tome bio, ipak se koristi jednim tipom pomične ograde kao sredstvom u borbi protiv nepoželjnih migranata. Radi se o ogradi ili vratima, kako se taj objekt u službenim dokumentima dvojno naziva, koja se postavljaju na samim graničnim prijelazima i to na jednoj točki a ne duž granice. Prva takva hrvatska pomična ograda na granici prema nekoj susjednoj državi postavljena je na graničnom prijelazu Batina/Bezdan, prema Srbiji, još na ljeto 2016. godine „u cilju sprečavanja eventualnog pokušaja nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku“ a zbog „jačeg priljeva migranata“. Iz Ministarstva unutarnjih poslova tada su batinsku ogradu nazvali tehničkim preprekama koje su postavljene preventivno te se „po potrebi i u skladu sa stanjem sigurnosti mogu aktivirati, radi potpune blokade mosta, odnosno prometnice koja vodi prema navedenom prijelazu“. Tri godine kasnije, u lipnju 2019. podignuta je na graničnom prijelazu Maljevac, na mostu koji iz Bosne i Hercegovine vodi prema hrvatskom teritoriju, također kao sredstvo obrane od migranata, barijera istog tipa opisivana kao pomična metalna ograda, odnosno protunavalna zaštitna ograda, kako ju se naziva u službenim dokumentima, da bi se, prema navodima Ministarstva unutarnjih poslova, spriječio nasilni upad migranata bez potrebe za dovođenjem većeg broja policajaca ili postavljanjem drugih prepreka, a sve zbog iskustva od prethodne jeseni „kada su migranti upravo na tom prijelazu […] nekoliko puta pokušali nasilno ući na teritorij Republike Hrvatske“. Kvalifikacija tog pokušaja ulaska u Hrvatsku kao nasilnog, što je istaknuto kao opravdanje za podizanje spomenute tehničke prepreke, bila je povezana s posvemašnjom dekontekstualizacijom tog događaja koji je i u medijima prikazan kao napad na hrvatsku granicu iako se zapravo radilo o prosvjedu i traženju prolaza koje je imalo „posebnu simboličku težinu“ upravo zato jer se događalo na jednom od službenih graničnih prijelaza.
Temelji za postavljanje barijera sličnih onoj na graničnom prijelazu Maljevac / Velika Kladuša napravljeni su tada i na graničnim prijelazima Gejkovac/Drmaljevo i Pašin Potok/Zagrad, kako to piše na stranicama MUP-a gdje se također objašnjava da je pomična fizička barijera tj. ograda na graničnom prijelazu Maljevac postavljena u skladu s onim što je navedeno u „Schengenskom katalogu EU-a za nadzor vanjskih granica, povratak i ponovni prihvat“ a to je da „granične prijelaze i neposredno okolno područje treba tehnički nadgledati“ te da granični prijelazi, „u pravilu, trebaju biti odijeljeni ogradom“. Ista je tehnička prepreka, u dokumentima nazvana vratima za zaprečenje ceste, postavljena, primjerice, i na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo/Izačić. Sve su te kao i druge slične prepreke bile dio priprema za ulazak Hrvatske u šengenski prostor a iako njihova simbolička značenja nisu na prvi pogled toliko jasna kao ona vezana uz barijere podignute duž granica, one im se na razne načine mogu pridružiti. Govoreći o jednoj od takvih ograda postavljenih ne duž granice nego na njezinim odabranim točkama, upravo onoj podignutoj na graničnom prijelazu Maljevac, aktivistkinja iz zagrebačkog Centra za mirovne studije zaključuje da je i ovakva „ograda, kao i žica, lice i naličje nasilja“.
16. 1. 2023.