Nasilje i preživjeli
Protjerivanje, uskraćivanje azila, izgon, prisilno vraćanje ili pušbek… Riječi ne mogu opisati neizbrisiv trag doživljenog nasilja niti se brojevima može izmjeriti učinak ovih neljudskih i ponižavajućih praksi. Ali među ljudima koje ono pogađa, raširenost ovakvog nasilja dobiva opipljiv oblik kako u vidu nebrojenih tragova koje su na ljudskim tijelima ostavili pušbekovi, tako i u njihovim traumatičnim pričama.
U Borićima i Lipi svi u sebi ili na sebi nose priču o fizičkom ili psihičkom nasilju koje su izdržali. M-u je noga ozljeđena od zadnjeg pokušaja ulaska i sada ne može riskirati da se pretjerano kreće a pregled i liječnička skrb izostaju. Za T*-a su na hrvatskoj granici uništeni njegov cjeloživotni rad i snovi: “Moja je boksačka karijera završila jer su mi hrvatski policajci nanijeli ozljede na desnom i lijevom koljenu. ”Ali njegova mentalna snaga omogućava mu da stvari sagleda iz drugog kuta: “Ima onih koji uopće nisu u stanju hodati, to se i dalje događa ovdje u Bosni“. F* kaže da je pretrpio nasilje od hrvatske policije ali samom sebi ne dopušta da o tome detaljnije govori. E* kaže da mu glazba daje snagu da ne poludi.
Daleko od samosažaljevajućih ili viktimizirajućih prikaza – koji nas žele uvjeriti da su ljudi nad kojima se provodi nasilje žrtve po prirodi, dok su zapravo žrtve jasno prepoznatljivih zakona, sustava i praksi (Fassin 2023) – važno je odvojiti vrijeme i postaviti jednostavno pitanje: tko su ljudi na koje je takvo nasilje usmjereno?
“Ovdje bi mogla napisati knjigu o svakome” kaže R*, jedan od ljudi koje sam upoznala u Lipi, čime ukazuje na to da su putovanja u kontekstu migracija bogata mnogobrojnim različitim iskustvima. Rute se razlikuju ovisno o tome dolazi li netko iz Afganistana, Sirije, Iraka, Pakistana, Sjeverne ili subsaharske Afrike. Društveno-ekonomski profili variraju od nezaposlenih, preko studenata, do onih kvalificiranih; u Lipi ćete pronaći kuhara, ekonomista, inženjera, glazbenika, profesionalnog boksača... Vozači taksija to dobro znaju: "Među njima ćete naći visokoobrazovane ljude, diplomirane, čak i profesore". Ovakva raznovrsna životna iskustva dokaz su da je uspoređivanje razloga za odlazak beskorisno: ljudi bježe od ratova kao i od progona, te od društvenih i političkih okvira koji onemogućavaju dostojanstven život. Drugi zabrinjavajući trend je da su mnogi ljudi zaustavljeni u Unsko-sanskom kantonu već proveli neko vrijeme u državama članicama EU, ponekad i nekoliko godina, prije nego što su podignute nove fizičke i administrativne barijere koje su rezultat strožih zakona uvedenih uspostavom Schengenskog prostora 2000-ih. Kontrola se sada provodi na granicama sa Schengenskom zonom, i to od trenutka kada je zahtjev za Schengenskom vizom zaprimljen u zemlji iz koje se kreće te se time odnosi i na sve zemlje kroz koje se prolazi, a kojima su sustavi kontrole koje financira EU delegirani. I naposljetku, administrativne barijere se podižu i nakon prisilnih vraćanja u zemlju podrijetla, primjerice putem zabrana ulaska na europski teritorij.
J* mi kaže da je, prije nego što se vratio u Tunis, 1990-ih legalno živio u Francuskoj, gdje još uvijek živi dio njegove obitelji. Dvadeset godina kasnije, zaputivši se na isto putovanje, morao je proći ilegalno kroz Tursku, Bugarsku, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, gdje je sada zapeo. Nakon što je napustio Maroko, X* je radio u Italiji a zatim je deportiran u Srbiju, odakle je putovanje nastavio prema Kosovu, Albaniji i Crnoj Gori, gdje sam ga upoznala prije nego što se našao u jednom od kampova IOM-a u Bosni.
Ove priče pokazuju da su ljudi uhvaćeni u tampon zoni balkanskih granica podvrgnuti procesu postupne iregularizacije ili ilegalizacije (Bauder 2013; Akoka 2017). Kao što ispravno primjećuje Steffen Mau (2021), pred onima koji se kreću balkanskim rutama stoji „kaskada granica“. Ali ova višestruka granica djeluje i izvan balkanskog prostora. Ona je „ugrađena u nadregionalnu konfiguraciju“ i integrirana u upravljanje EU granicama i migracijama – odnosno preciznije, Europska unija tu granicu reaktivira na Balkanu.
Ljudi uhvaćeni u ovu razgranatu mrežu granica postepeno doživljavaju nasilje koje se na neki način akumulira. Osim administrativne i selekcijske funkcije, balkanska tampon zona ima i biopolitičku, degradirajuću funkciju: ako ljudi klasificirani kao nepoželjni ne odustanu, prelaskom granica u Europu dolaze sve više uništeni.
10. 11. 2025.
Tekst je preuzet iz serije istraživačkih članaka „Ako si na krivoj obali, rijeke su smrtonosne“ koji su prethodno objavljeni na portalima Mediapart, Le Courrier des Balkans, visioncarto.net i Migreurop. Ti su članci nastali na temelju terenskih istraživanja u proljeće 2024. godine u nekoliko zemalja: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Tekst je poslan svim sugovornicima, a oni su, kako bi se sačuvala njihova anonimnost, uz njihov pristanak imenovani nasumično dodijeljenim slovima.
Autorica želi zahvaliti osobama u bijegu koje je srela na putovanjima tim zemljama i duž njihovih rijeka, ljudima iz kolektiva, udruga, sveučilišta i institucija s kojima je razgovarala, kao i Louisu Fernieru, Romainu Koselleku, Evi Ottavy, Elsi Putelat i Marijani Hameršak na njihovim neprocjenjivim doprinosima prije i tijekom ovog terena.
Literatura
Akoka Karen. 2017. "Refugees and Migrants". U The Atlas of Migration in Europe. A Critical Geography of Migration Policies, Migreurop. Clochard Olivier, ur. Paris: Armand Colin, 18.
Bauder, Harald. 2013. „Why We Should Use the Term Illegalized Immigrant“. RCIS Research Brief 1. Ryerson Centre for Immigration and Settlement. Ryerson University.
Fassin, Didier. 2023. Les épreuves de la frontière (3). Lecture at the Collège de France on April 19, 2023.
Mau, Steffen. 2023. La réinvention de la frontière au XXIe siècle. Preveo Christophe Lucchese. Paris : Éditions de la Maison des sciences de l’homme.