Grobovi
Na putu prema Europi ilegalizirani putnici iz Azije i Afrike skrivaju se na krovovima vlakova, u podvozjima autobusa i kamiona ili unutar kontejnera i hladnjača. Izbjegavajući granične kontrole, policijske ophodnje, ograde i druge materijalne ili simboličke prepreke, ali i deportaciju i detenciju, kreću se kroz kraške predjele i minska polja, kroz naoružane krajolike, šume, planine i brojne rijeke. Umiru tražeći i čekajući priliku da konačno prijeđu još jednu granicu.
Ove prerane, nasilne smrti rezultat su suvremenih graničnih praksi, rasijaliziranog isključivanja i progona. Mnogi umrli na granicama su nestali. Pronalazak tijela ili prijavu smrti prate različiti postupci nakon kojih se preminule repatrira ili ih se, sukladno zakonu, pokapa u grobove na lokalnim grobljima unutar općina u kojima su pronađeni. Ti su grobovi među malobrojnim lokalnim materijalnim tragovima života, bijega i smrti onih koji su prkosili granicama zatvorenima pred njima.
Grobovi onih koji su umrli duž granica i zbog granica, kada govorimo o Hrvatskoj i susjednim državama, rasuti su uz ceste, mjesta progona i same te granice. Često nevidljivi, smješteni na rubovima grobalja, obilježeni na različite načine, od različitih materijala, usamljeni ili grupirani, nerijetko anonimni – ti su grobovi znakovi nasilno prekinutih života, brutalnosti granica i posthumne marginalizacije. Održavani, s trajnim nadgrobnim spomenicima ili tek skromno ukrašeni cvijećem i drugim znakovima brige, oni mogu biti i mjesta okupljanja, sućuti i tugovanja.
Dokumentiranje i kartiranje tih grobova dio je šireg napora praćenja smrti na granicama – djelovanja koje se većinom odvija kroz transnacionalnu mrežu aktivista, istraživača i drugih koji rade s materijalnim tragovima i oko njih, odupirući se ustrajnom brisanju migrantskih života i ukazujući na brutalnost suvremenog europskog graničnog režima. Kartiranje je dokumentarna metoda koja može biti od pomoći obiteljima i prijateljima preminulih, aktivistima i istraživačima, ali i praksa koja potiče komemoracije i potragu za pravdom. Prostorni prikaz smrti proširuje našu percepciju geografija nasilja, uzroka smrti, gubitaka i tragova, dok prateće kategorizacije, u kojima oznaka „nepoznato" prevladava ili se ubraja među najčešće, upućuju ne samo na obilježja tih tragova, nego i na njihovu nevidljivost.
8. 12. 2025.