Smeće
Percepcije neželjenih migranata često se oslanjaju na narative o onečišćenju i smeću (Petričević 2022: 110) te su nerijetko povezane sa strahom od zdravstvene ugroženosti (Župarić Iljić i Gregurović 2013). Ti narativi mogu varirati od onih koji naglašavaju da veliki broj migranata „nekulturno“ ostavlja smeće u lokalnim sredinama do onih ekstremno ksenofobnih koji označavaju migrante kao „smeće“ koje kontaminira zajednicu.
Ideje o onečišćenju i prljavštini se baziraju na materijalnim, ali i simboličkim uporištima. Mary Douglas (2004) uvodi najutjecajniju konceptualizaciju nečistoga kao opasnoga, u kojoj je onečišćenje povezano s kulturnom kozmologijom određenog društvenog poretka. Definirati nešto kao prljavo zahtjeva klasificiranje fenomena, njegovih granica i rubova. Prljavština uznemiruje ravnotežu i poredak, a oni označeni kao prljavi smatraju se opasnima i nemoralnima te nerijetko stvaraju potrebu za ritualnim pročišćavanjem društvene strukture nakon što se dogodila transgresija određenih granica. Takve klasifikacije najčešće prate pojedince i grupe koji su strukturalno ambivalentni, percipirani kao anomalije u poretku, ili između različitih društvenih statusa. Victor Turner (1969), u analizi obreda prijelaza, razvija pojam liminalnosti (od lat. limen) te naglašava da su liminalni pojedinci označeni kao onečišćavajući, te posljedično opasni.
Liisa Malkki (1995: 4) argumentira kako je u nacionalnom poretku stvari izbjeglištvo samo po sebi aberacija kategorija i zona onečišćenja. Prema Johnu Scanlanu (2005: 182), svaki čin diferencijacije proizvodi smeće, nešto što se ne uklapa u zamišljenu strukturu i red. Masovne migracije, izbjeglištvo i druge vrste populacijskih kretanja po teritoriju intenziviraju anksioznosti vezane uz onečišćenje i konstrukciju fizičkih i kulturnih granica (Dürr i Jaffe 2010: 6). Bridget Anderson (2017: 6) naglašava da diskursi o tražiteljima azila često sadrže metafore o štetočinama i invaziji, povezane s otpadom, brojnošću i prijetnjom domu. Metafore imaju važnu ulogu zato što posreduju između logičkih kategorija i emocija. Anderson podsjeća kako su kroz povijest stranci i drugi marginalni subjekti povezivani sa životinjama, parazitima i ne-vitalnim oblicima života. U skladu sa spomenutim metaforama, percepcije najezde mogu voditi do stvarnih praksi istrebljenja. Anderson također naznačuje da je etimološko podrijetlo engleske riječi za istrijebiti (exterminate) staviti nešto izvan granice.
Materijalna i simbolička dimenzija smeća sadrži i snažnu afektivnu komponentu, te su smeće, kao i oni koji su označeni kao „smeće“, često popraćeni osjećajima gađenja. U analizi kulturnih politika emocija, Sara Ahmed (2020: 124) naglašava kako osjetiti gađenje znači biti zahvaćen onim što smo prezreli, tj. kroz gađenje se tijela uzmiču od bliskosti s (odbačenim) objektom gađenja. Gađenje je osjećaj koji ujedinjuje fizičko iskustvo s emocionalnom snagom i moralnom prosudbom te kao takvo održava granice sebstva i označuje granice, ili ih stvara, u materijalnom i društvenom svijetu (Durham 2011: 135). Nadalje, gađenje je često usmjereno prema nižim klasama u društvenoj hijerarhiji (Durham 2011: 32). Paralela ovom razmišljanju prisutna je i u konceptu „emičkih prostora“ Zygmunta Baumana koji piše kako takva mjesta često „ispovraćaju“ one koje se smatra stranima i tuđima (Bauman 2011: 102). Sociokulturne granice se očvršćuju na način da se izvanjski utjecaji koji mogu poremetiti utemeljene društvene odnose i hijerarhije smatraju invazivnim prijetnjama koje će kontaminirati „čisti“ etnonacionalni entitet (Dürr i Jaffe 2010: 6). Posljedično, želje za uklanjanjem „stranih“ opasnih elemenata mogu voditi i do „etničkog čišćenja“ koje nastoji restaurirati navodno stanje mira i homogenosti zajednice prije dolaska Drugih.
18. 11. 2022.
Literatura
Ahmed, Sara. 2020. Kulturna politika emocija. Zagreb: Fraktura. Preveo Andy Jelčić.
Anderson, Bridget. 2017. “The Politics of Pests. Immigration and the Invasive Other”. Social Re-search: An International Quarterly 84/1: 7-28.
Bauman, Zygmunt. 2011. Tekuća modernost. Zagreb: Naklada Pelago. Prevela Mira Gregov.
Douglas, Mary. 2004. Čisto i opasno. Analiza predodžbi o nečistom i zabranjenom. Zagreb: Algoritam. Prevela Tatjana Bukovčan Žufika.
Durham, Deborah. 2011. “Disgust and the Anthropological Imagination”. Ethnos 76/2: 131-56.
Dürr, Eveline i Rivke Jaffe. 2010. Urban Pollution. Cultural Meanings, Social Practices. Berghahn Books.
Malkki, Liisa H. 1995. “Refugees and Exile. From “Refugee Studies” to the National Order of Things”. Annual Review of Anthropology 24: 495-523.
Petričević, Igor. 2022. Beyond Transit. Precarious Emplacement and the Weavering Reception of Migrants in the City of Zagreb. Doktorski rad. Stockholm University.
Scanlan, John. 2005. On Garbage. London: Reaktion Books.
Turner, Victor. 1969. The Ritual Process. Structure and Anti-Structure. Brunswick i London: Aldine Transaction.
Župarić-Iljić, Drago i Margareta Gregurović. 2013. „Stavovi studenata prema tražiteljima azila u Republici Hrvatskoj“. Društvena istraživanja 22/1: 41-62.